Svijetlo, Istina i Život

Temeljem životnih Otajstvenih Zadanosti Svemogućeg, Sveznajućeg i Sveprisutnog Stvoritelja (koji živi u nama, oko nas i u čitavom svemiru): Astronomska 'Nova Godina' započinje na dan zimskog suncostaja (lat. solsticija); planeta Zemlja čini novi krug (od godinu dana) oko sunca, dan (od 24/25. prosinca) počinje bivati dulji, a noć sve kraća.

U trenutku kada je noć najduža, počinje prevladavati dan, to čini novu klimatsku godinu (24/25. prosinca).

Temeljem istinskog znanja i produhovljenost, tu znanstvenu spoznaju slavimo mi kršćani dan danas, a posjedovali su tu spoznaju i drevnih narodi prije nas.

Počevši od Vedo Arijanaca (poznato od oko 7. tis. pr. Krista), Bude (oko 10-6. st. pr. Krista), pa sve do Isusa (1. st. po Kristu, izvornih i istinskih kristijana/kršćana).

Istinu nisu izmislili ljudi. Izvorni Autor klimatske 'Nove Godine' (i svo apsolutne stvarnosti) je Otajstveni Stvoritelj svih ljudi, sveg života i tro-životnog okružja!

Stvarnost sama sebe potvrđuje; u ovom slučaju svjedoči (nepobitnim činjenicama) da izvorno kršćansko slavljenje Božića na klimatsku 'Novu Godinu' (kada svijetlo/dan počinje prevladavati), nema veze sa tzv. poganima, kultom …, ili krivo-vjerjem, već sa Istinom koja proizlazi od Stvoritelja!

Ujedno potvrđuje da općenito svi klevetnici (kroz povijest) su ustvari obični zlonamjerni bezumnici, neznalice, te njihov govor je ustvari govor mržnje iz očaja prema svim drugim neistomišljenicima (prema Vedo-Indo arijancima, prema istinskim kršćanima i dr..)

Svijetlo općenito simbolizira dobro, iz tog razloga se sunce, dan koristi kao prispodoba za dobro, a noć za tamu – zlo. Međutim, dan i noć, mjesec i sunce … su životna vrijednost koje čine život; postoje i opstoje temeljem Stvoriteljevih Zadanosti zbog potrebitog tijeka sveopćeg života.

Kada bi (simbolično rečeno, naša ¨majka¨) Zemlja napustila svijetlo sunca, tada bi onda bio kraj klimatskih 'Novih Godina', ujedno i kraj sveg života – kraj čovječanstva – ljudskog postojanja u fizičkom obličju, ali time i kraj stvaranja novih jedinstveni duša temeljem Stvoriteljevih Otajstvenih Zadanosti (na ovoj planeti Zemlja).

Kao što sav život na planeti Zemlja i čovječanstvo ne može opstati bez sunca, slično ni naše duše ne mogu opstati bez Otajstvenog Izvora Vječnoga Života – Svemogućeg, Sveznajućeg i Sveprisutnog Stvoritelja!

Iz tog razloga zdravo razumni ljudi obogaćeni znanjem, istinski produhovljeni ljudi, koristili su simboliku sunce za Svemogućeg Stvoritelja – Apsolutno Vječnog Svijetlo Života!

Tko god je u povijesti ljudskog postajanja istinski doživio (kroz živi odnos), prisutnost Otajstvenog Stvoritelja, doživio je Stvoritelja kao neopisivo otajstveno životvorno Svijetlo!

Ja kao pojedinac koji ovo svjedočim nisam bitan, već smo biti svi mi (istinoljubivi) kao zajedništvo, kao narod, kao čovječanstvo!

Istina nas ujedinjuje, dok laži i klevete nas razjedinjuju! Istina nas obogaćuje znanjem i najvišim stupnjem produhovljenosti, koja obavezno rađa blagostanjem; dok ljudske laži nas zaglupljuju, duhovno blokiraju i pretvaraju nas, ili u svjetske diktatore, ili u duhovno slijepe fanatike, koji (zbog stvorene mržnje i neznanja) mrze sve druge i svako drugačije mišljenje. Istina oslobađa časne, istinoljubive, pravedne ljude – čini ih umno slobodnim, dok nečasne ljude i klevetnike (istina) obavezno vrijeđa!

Rođenjem Isusa Krista brojimo godine i ponosno slavimo (24/25. prosinca) Božić (utjelovljenje Istine od Istine) i klimatsku Novu Godinu!

Iz hrvatskog narodnog njegovanog običaja proizlazi i pjesma (iz 13. st.): ¨Na tom mladom l(j)etu … Veselimo se … Sjaj mladog sunca (Svijetla) mi i slavimo (24/25. prosinca)¨

Po 'Gregorijanskom kalendaru' (katoličkom papi – Grgur XIII 16. st.) slavimo Božić 24/25. prosinca, dok po 'Julijanskom kalendaru' (osvajaču i diktatoru cezaru – Gaj Julija 1. st. pr. Kr.) Božić se slavi 6/7. prosinca!

Slavljenje Božića na klimatsku 'Novu Godinu' (24/25. prosinca) – kada dan počinje prevladavati, simbolično simbolizira da uvijek na kraju dobro/svijetlo prevladava/pobjeđuje zlo/tamu!

Koliko god ljudske laži izgledaju neoborive, koliko god je ljudska nepravda izgleda nedodirljiva … – koliko god je ljudsko zlo veliko, na kraju uvijek Stvoriteljevo Svjetlo, Istina i Život pobjeđuje!

Da bi se uopće mogli nositi sa Otajstvenom Istinom, potrebno je prije svega oplemeniti sebe životnim vrlinama.

Zdravo razumno obogatimo sebe istinskim znanjem i uronimo u dubine istinske produhovljenosti!

Ako živimo mišlju, riječju i dijelima prosvjetljeno i u Duhu Istine, onda neće nam nimalo biti teško razumjeti Smisao svega – tro-životne stvarnosti i prepoznati otajstvenu Stvarnost Svijetla od Svijetla, Života od Života – utjelovljenje Istine od Apsolutne Istine – Svemogućeg Stvoritelja!

Ukrašavanje borova je simbolično izražavanje za ukrašavanje naši duša plemenitošću …, kako bi svojim prosvjetljenim življenjem bili svijetlo u svijetu – učinili svijet ljepšim!

Mi samo kao stabla koja smo pozvana da rađamo dobrim/životnim plodovima; mi smo kao borovi koje trebamo kititi plemenitim djelima, kada tako činimo; u zajedništvu bivamo svijetlo blagostanja u svijetu.

Usporedba: Zdravo stablo (svijetla Duša) koje ima čvrste korijene u zemlji (Stvoritelju), obavezano rađa dobrim djelima!

Zdravo razuman čovjek koji je duhovno u svijetlu, u Duhu Istine – Svemogućeg i Sveprisutnog Stvoritelja, taj plemeniti čovjek obavezno sjaji sjajem sunca (mišlju, riječju i djelima), sjaji svojom dobroćudnošću, istinoljubivošću i pravednošću u obrani istine, života i životnih vrijednosti, koje proizlaze od Stvoritelja svih ljudi!

Budimo hrabri branitelji Istine, života i životnih vrijednosti …, budimo svijetlo svijetu!

Slava Isusu Kristu, neka je svima blagoslovljen Božić i Nova godina!

Autor: Kristijan Nokaj

Credit source: Svijetlo, Istina i Život © Kristijan Nokaj [CC BY-ND 4.0]